Like Share Comment | Tweet | G+1
Vesti

Nastavljamo serijal intervjua namenski rađen za sajtove i Facebook stranicu Nevernih beba sa javnim ličnostima i tome na koji način doživljavaju našu muziku.

 

Dr Vojislav Andrić, rođen je 18.05.1953. godine u Valjevu. Diplomirao je 1976. godine na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu. Magistrirao je 2001.godine na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu i doktorirao na istom fakultetu 2006. godine. Trenutno u VIPOS-u (Vikola poslovna škola strukovnih studija Valjevo) ima zvanje profesora strukovnih studija za užu naučnu oblast Matematika i statistika. Istaknuti je rukometni radnik.

 

1) Postoji više stvari koje Vas vezuju za Neverne bebe. Valjevo, sport, muzika. Kako biste Vi opisali tu konekciju? 

Naravno: Valjevo, sport, muzika, ali pre svega Valjevska gimnazija. Osamdesetih godina Vlajko i Milan su bili đaci te čuvene i drage nam škole, a ja mladi profesor. Bilo je to čarobno vreme kada je profesorski kolektiv ulagao mnogo napora da u svakom svom učeniku otkrije sklonosti i omogući kreativno iskazivanje učenika. Sa toliko talentovanih mladih ljudi to i nije bilo teško. Ja sam predavao matematiku, ali sam uvek imao razumevanje za mladost i ljude koji su talentovani za umetnost, jer i moja specijalnost - nastava matematika, nije nauka, već umetnost. Tako se postiže obostrano razumevanje i poštovanje i grade prijateljstva, koja traju i kada na našu veliku radost, naši učenici prevaziđu svoje učitelje.

 

2) Kakve impresije u Vama budi naša muzika? 

‘’Neverne bebe’’ su trenutno u Srbiji najbolji interpretatori muzike moje mladosti. Oni meni i mojoj generaciji ne daju da ostarimo. A da je ta i takva muzika dobra i večna pokazuje i popularnost ‘’Nevernih beba’’ kod mladih ljudi. Mene od mojih sadašnjih učenika i studenata deli 40 godina, što nije prepreka da i oni i ja volimo tu čarobnu muziku, punu iskrenih emocija, pravih vibracija i sjajnih poruka.  

 

3) Čitav svoj radni i profesionalni vek ste posvetili nauci i edukaciji mladih. Možemo li ipak uspeti u težnji da kod njih budimo i čuvamo neke prave vrednosti koje sadašnje vreme uporno devalvira? 

 

Svuda oko nas su primeri koji dokazuju da vredan rad, znanje, kreativnost, kritičnost, slobodoumnost ...  na žalost daju manje egzistencijalne rezultate od skupa antivrednosti koje njihovi propagatori označavaju zajedničkim imenom ‘’snalažljivost’’.  Vaspitavanje mladih, između ostalog, počiva na jednom jednostavnom principu, a to je delovanje ličnim primerom.  Ako jedan prosvetni radnik godinama odoleva izazovima ‘’snalažljivosti’’ i uporno pokazuje da se može skromno i uspravno živeti od sopstvenog rada, posvećenosti i ljubavi, onda to ostavlja tragove i na mladim ljudima i onda možete biti ponosni što ste za svoju profesiju izabrali nastavnički poziv – jedno od najlepših zanimanja na svetu.  

 

4) Kako ste doživeli naš koncert u Kombank Areni a koji koncert u Valjevu biste izdvojili kao Vama najupečatljiviji? 

Odgovor na prvo pitanje sadržan je u poruci koju sam Milanu, Vlajku, Kebcu, Ranđi,  devojkama i ostalim članovima ekipe poslao posle koncerta: ''Sinoć ste dokazali šta mogu da urade vanserijski talentovani ljudi ako dvadeset godina profesionalno, strpljivo i pažljivo grade svoj prepoznatljiv imidž nezavisan od estradne mode i neukusa kojim smo okruženi svih ovih godina. Imponuje vredan i sistematičan RAD, izvanredna POSVEĆENOST sopstvenoj muzičkoj misiji i viziji i ogromna LjUBAV uložena u projekat ''Neverne bebe''. BRAVO i HVALA za nezaboravan koncert i divnu muziku koja ostaje za večnost. Vaš profesor.’’

 

Bio sam na mnogo koncerata ''Nevernih beba'' u Valjevu, ali i van Valjeva. Na mene je najupečatljiviji utisak ostavio humanitarni, takoreći kamerni, koncert ''Nevernih beba'' u Svečanoj sali Valjevske gimnazije u novembru 2010. godine. Sve je bilo slično atmosferi na ostalim koncertima ''Nevernih beba'', ali je nekako bilo i drugačije. Neki čudan fliud prostirao se predivnim prostorom gimnazijske Svečane sale. Čini mi se da nikada u životu nisam doživeo takvu duhovnu kompaktnost izvođača i publike. Zaista je bilo sjajno.

 

5) Da li možete da ispričate svoju verziju jedne fantastične priče o vezi između pesme "Dvoje" i jedne matematičke formule što je na prvi pogled prilično nespojivo? 

Muzika i matematika su veoma povezane. Nizovi nota, se mogu na unikatan način kodirati matematičkim nizovima. Muzika kompozicije ''Dvoje'' je čini mi se najkarakterističniji primer za to. Samo u muzici vlada takva harmonija između tonova, kao u matematici između brojeva. Ali iako i u jednoj drugoj oblasti važe određena pravila, ne mogu svi komponovati dobru muziku.  Mislim da se muzika može uspešno reprodukovati, ali kreacija dobre muzike, čini mi se, traži posebnu obdarenost i predstavlja božji dar.  A ta fantastična priča se svodi samo na jednostavnu činjenicu da sam jedne noći, u poodmaklim satima, Milanu telefonom saopštio da sam uspešno kodirao tonove njegove fantastične razigranosti i virtuoznosti iskazane u pesmi ''Dvoje''. On svaki put od toga napravi jednu lepu priču koja čoveku jednostavno prija.

 

6) Kako gledate na Valjevo nekad a kako danas, znamo da je to grad koji je izuzetno važan za naš bend? 

Valjevo je grad u kome sam rođen i za koga me vezuju mnogo toga važnog u životu: porodica, prijatelji, Valjevska gimnazija, Rukometni klub ''Metalac'', ''Abrašević'', IS Petnica, Gradac, divne uspomene  ... Ambicije i posao, a ponajviše nerazumevanje ljudi su me s vremena na vreme udaljavale od Valjeva. Tri divne godine proveo sam na usvršavanju u šabačkoj ''Metaloplastici'' i pomogao da naši susedi, doduše nešto kasnije, postanu rukometni vanzemaljci. Desetak godina sam proveo u Beogradu u nastojanjima (očigledno neuspešnim) da zajedno sa mnogim divnim ljudima ostvarimo pozitivne promene u Srbiji. I opet nekoliko godina kasnije u Beogradu sa ambicijama da uspem i u univerzitetskoj karijeri. U svoj rodni grad sam se uvek vraćao rešen da ono što sam u međuvremenu video i naučio primenim na dobrobit svojih sugrađana. I evo me ponovo (po treći put) kao prvog među jednakima u našoj Valjevskoj gimnaziji sa ambicijom da zajedno sa kolegama trasiram jednu novu mladost školi koja se približava svom stopedesetom rođendanu.

 

Valjevo danas nije idealno, ali može biti (kao i osamdesetih) prijatan gradić u kome se lepo i bezbrižno živi. Za to nam je potrebno da Valjevo napravi reprezentaciju, objedini svoje pre svega ljudske potencijale i da se Valjevci u Valjevu, Beogradu i belom svetu okrenu svom rodnom gradu. Sa mnogobrojnim idejama i (zašto da ne) različitim mišljenjima, ali ujedinjeni oko toga da se ne odlučuje najčešće slepim argumentima političke moći, već argumentima razuma i iskrenim nastojanjima da naš grad svakog dana, u svakom pogledu po malo napreduje.

 

7)  Šta radi profesor Andrić kada nije sa studentima u VIPOS-u? Čime volite da popunite svoje slobodno vreme? 

Pre svega radom na popularizaciji matematike. Valjevo je grad koji ima verovatno najzaokruženiji sistem rada sa decom obdarenom i posvećenoj matematici. Ponekad i napišem nešto za te pametne glavice (i tako 44 puta). Naša Podružnica matematičara je najaktivnija u Srbiji. Profesor Andrić je već 47 godina rukometni zanesenjak. Slobodno vreme posvećujem našem ''Metalcu'' koji je za samo dve godine preskočio dva ranga takmičenja i došao do Super B lige. Družim se sa prijateljima kod Pište, u Taverni, La Piazzi, četvrtkom kod Junaka (išao bih i kod Kebca, ali me sramota razlike u godinama).  Hedonizam ispoljavamo kod Vula u Pričeviću, kod Raše u Rosuljama, kod Mikice Nosonje, ili u Balinoviću. Uz pomoć drugara održavam i malu oazu zelenila, mira i prijateljstva u selu Kotešica (6 km od Valjeva). Ili obezbeđujem da moj unuk Voja i moji đaci - sedmaci uspešno razmenjuju sličice fudbalera koji će nastupiti u Brazilu na Svetskom prvenstvu.  

 

8)  Omiljena pesma Nevernih beba?

Mnogo teško pitanje. Verovatno ''Dvoje''. Ali i ''Za 1000 godina'', ''Da ima nas'', ''Tužna pesma'' ...  Ipak ja muziku ''Nevernih beba'' malo drugačije primam i poimam. Ne pojedinačno, već kompleksno, celovito – albumski, jer mislim da su albumi autorski zaokružena i potpuna emocija. Jednostavno, ubacim disk, radim i ''Praštam''. Ili otputujem na sat dva negde ''Iza oblaka'', a ''Južno od sreće''. 

VOJISLAV ANDRIĆ - Kako je pesma "DVOJE" uvezala matematiku i muziku?
© nevernebebe.com